Lyrics: Bojan Vidović/Hrvoje Marjanović Sett
Music: Bojan Vidović
ćaća je bio roling stone
imao sam jeftin alkohol, risky seks i tako to
kad sam htio pobjeć, sad životni staž je poveć
iskustvo il što već, ne možeš mi poreć
Albanka k'o Poreč, ponekad sam dimio
al' nije me primilo i nije me zadivilo
kao nije me ni taklo, satralo me brate
riganje i blijedo lice, ne jedan put brate
nisam bio onaj što puši već toči, očito
pitaš dal mogu pratit, nemoj srat, počni
kad bolje pogledam, nije mi to od Boga
dio okolina a dio genetska podloga
od srednje samo jako, cuganje razonoda
na rubu ispumpavanja, samo gas do poda
popili bazen, svaki, prošli razred, svaki
sve faze takli, ko je kriv što smo bili takvi?!
vrijeme? možda! okolina? možda!
geni? ko zna?! ni sam se ne prepoznam
iz tog vremena, kad su svi eksere gutali
bio uplašen i sputan da ne ispliva taj mutan lik
iz mene, iz sjene, zato sam ga topio
no brzo je proplivo, još gori kad bi popio
izvana pod neonom, iznutra k'o da sam govno
kroz vrijeme moro, naučt' se nosit s tim demonom
ništa novo, dobro znam da nisam jedini
djete bolesnog vremena, manje il' više vrijedniji
i što sad nije jasno? ne, nismo baš nevini
al' svako se pravi da to ne vidi, zato ne brini
iako, ne sviđa se baš svima ...
ponekad tvrd, nekad pašmina, brani se životom
varljiva vanjština, svijet naštiman, baš njima
kad se slegne prašina, tu je folklor
i dok plaši-nas zvuk mašina
za hrabrost našima toči flaširan otrov
vaš primat, taština koju daš psima
naš inat, baština, kvartovski folklor
taj lik iz malog mjesta gdje je gdje je praksa prestat
prije nego počneš, to je njesra poput gesla
a moje bilo je da moram gibat
jer status quo te ziba ko malu bebu dok ti život zida
trošnu kuću bez prozora s niskim stropom
i ako je to ok s tobom, onda buraz dobro
je bi ganjo vodopade, a ne bare i potoke
otključavo vrata a ne na njih stavljo lokote
i sve je rizik, al samo grizi, budi bizi
zvuči cheesy al još guram to ko Sizif
uložio sve pare na jedan listić i sad čekam
da mi netko nekad kaže da nisam jebeni retard
i da Benjamin Buttonam cijeli svoj život unatrag
igro bi s istim kartama, učio od istih uzora
i da mogu, ne bih znao mijenjat što u kodu
stoji zapisano još od trena kad sam guto plodnu vodu
jer sam produkt, pitaj Boga čega
možda odgoj, okolina, možda jednostavno ne znam
što je lako moguće, jer sam gro toga na van
isfuro da ispadne ko da sam imo plan
pola blef, pola sreća, sve je kladara i loto
sranja riješavam u hodu nemam misiju ni moto
nemam kredo niti kredit, ako treba mogu sredit
stalno haslam neka sranja, ništa trajno, samo edit
ako izgleda ko patka, radi se o patki
čim mi krenu pričat bratski znam da s parama su kratki
nisam rođen bogat al naslijedio sam genetski
skill da među švercerima probijam se švercerski
iako, ne sviđa se baš svima ...
ponekad tvrd, nekad pašmina, brani se životom
varljiva vanjština, svijet naštiman, baš njima
kad se slegne prašina, tu je folklor
i dok plaši-nas zvuk mašina
za hrabrost našima toči flaširan otrov
vaš primat, taština koju daš psima
naš inat, baština, kvartovski folklor